ŽUPA UZVIŠENJA SVETOG KRIŽA U NIŠU

 

Na raskrižju europskih putova koji povezuju Europu i Bliski istok nalazi se mjesto (danas grad) Niš koji s ponosom nosi ime „kapija Istoka i Zapada“.

Grad je dobio ime po rijeci Nišavi koja protiče kroz njega i presijeca ga na dva dijela čineći time od njega i vidno dva stila gradnje.  U keltsko doba grad se nazivao Navissos. Kako su koji osvajači dolazili i zauzimali mjesto tako su mu i davali svoj naziv: Rimljani Naissus, Bizantinci Nysos, Slaveni Niš, Nijemci Nissa!

U antičko doba Niš je bio vrlo utvrđeno mjesto, gotovo neosvojivo. Njegov zemljopisni položaj davao mu je vrlo velikou značenje  kao strateška točka koja se spominje u svim vojnim pohodima još od II. stoljeća poslije Krista. U blizini Niša car Klaudije II pobijedio je Gote 269. godine te je tako zaustavio njihov prodor prema Rimu.

Ono po čemu je Niš najviše prepoznatljiv u svojoj bujnoj povijesti jest to što se u njemu rodio Konstantin Veliki (306-337), nasljednik cara Dioklecijana, koji je učinio Naissus velikim ekonomskim, vojnim i upravnim centrom. Izgradio je velebne zgrade (Medijana) i puteve. Ovaj car će izdati edikt u Milanu koji proglašava kršćanima slobodu ispovijedanja vjere (magna carta libertatis). I sam car Konstantin će postati kršćaninom i dobiti zbog toga svoga čina naziv „Veliki“ od tadašnje službene crkve. On se danas u pravoslavnim crkvama slavi kao svetac.

Iako se mjesto činilo neosvojivim, mnoge su ga voske zauzele, spallivale i rušile. Tako su ga godine 441. Huni zauzeli i opljačkali. Bizantijski car Justinijan ga zauzima i obnavlja, no nedugo iza toga Avari ga ponovno zauzimaju i ruše.  U svojoj seobi, Slaveni dolaze u ovaj kraj oko 540. godine. Sve do konca 12. Stoljeća kada Niš preuzimaju Srbi, mijenjale su se različite vlasti: Bugari, Bizantinci i Ugri. Godine 1241. Niš spada u srpske ruke.

Iako se Niš nalazi na putu od Zapada prema Istoku, staovništo je pretežno bilo kršćansko, i to pravoslavne vjere. Ima podataka koji donose da se u Nišu nalazilo biskupsko sjedište a i danas postoji jedan katolički biskup iz Njemačke koji titularno nosi ime „episcopus Naissi“!

U Nišu Katolička crkva postoji već od prvih stoljeća kršćanstva. Dakle, ima tragova da je katolička župa ovdje postojala u 7. stoljeću. Odmah poslije turske vladavine tu su došli ljudi iz cijele Europe – od Austrije, Češke, Slovačke, svih tih krajeva koji su radili na organizaciji života. Niš je postao prvi grad u Srbiji gdje je bila uspostavljena katolička misija, katolička župa. Prije nego je to bilo u Beogradu, u Nišu je osnovana katolička župa krajem devetnaestog stoljeća.

Povijest niške župe povezana je s imenom p. Willibalda Czocka, misionara iz reda benediktinaca, koji je vodio katoličku misiju u Nišu i uopće u Srbiji od 1884. do 1903. godine. Umro je i sahranjen u Nišu.

Broj katolika u niškoj župi porastao je poslije I. svjetskog rata, kada ju je vodio u svojstvu apostolskog administratora za Srbiju msgr. Ferdinand Hrdy (1919-1927).

BOSANSKI FRANJEVCI U NIŠU

Godine 1927. župa je bila povjerena bosanskim franjevcima. U mjesecu svibnju došao je u župu Fra Srećko Perić koji ostao u župi do 25. 5. 1937. godine. Za ovo vrijeme na teritoriji niške župe osnivaju se nove župe ali se ne gubi broj vjernika jer dolaze novi vjernici iz čitave ondašnje Europe (Mađari, Poljaci, Austrijanci i dr.).

Fra Srećka je zamijenio na redoviti promjenama fra Julijan Jurković, koji ostaje u Nišu do 29. Kolovoza 1940. Godine. Te godine, nažalost, franjevci napuštaju Niš i Srbiju. Jedino su franjevci ostali u Beogradu, u samostanu sv. Ante na Zvezdari.

Godine 1940. imenovan je novi župnik u Nišu dr. Milorad Avramović. U pomoć mu je Ordinarij poslao kapelana Đuru Nemeth, svećenika banatske administrature.

Dekretom nadbiskupskog ordinarijata br. 42/41. Od 13. siječnja 1941. godine bio je postavljen za upravitelja župe u Nišu i dekretom od 13. svibnja 1941. br. 43/41 dekanom niškog dekanata Viktor Zakrajšek, dotadašnji konzultor skopljanske biskupije i svećenik ljubljanske biskupije. Odmah idućeg dana (14. siječnja 1941.) preuzeo je upravu župe u prisustvu izaslanika Ordinarijata vlč. Sandrija Ivota,tajnika Ordinarijata.

Događanja u župi za vrijeme II. svjetskog rata vrlo su turbolentna. Sve je otežalo pastoralni rad. Vjernici su se raspršili svugdje po svijetu. Mnogi su se vratili u svoje matične zemlje. Mnogi su i poginuli. Župnik i kapelan su isto imali mnogo problema sa ondašnjom vlasti, sa komunistima, jer su bili pripadnici ne slavenskih naroda a i zbog toga što su njemački vojnici dolazili redovito u crkvu na sv. misu. Župska kronika u sebi krije mnoga zanimljiva i nevjerovatna događanja.

Teritorija niške župe je velika: Niš, Vranje, Pirot, Dimitrovgrad, Caribrog, Svrljig, Prokuplje, Kuršumlija. Na ovom području živjelo je tih godina više od 5000 katolika, došlih sa svih strana i različitih nacionalnosti, različitih zvanja kao što su inžinjeri, radnici, vojni činovnici. Jedni su dolazili a drugi odlazili!

Godine Gospodnje 1983., na molbu o. nadbiskupa msgr. Alojzija Turka, Franjevačka provincija Bosna Srebrena iz Sarajeva preuzima brigu za župu Niš. U pismu od 12. kolovoza 1983. godine o. nadbiskup piše o. Provincijalu u Sarajevo, između ostalog: „Hitno je potrebno pronaći sposobne i apostolski gorljiva, sa ekumenskim dimenzijama, dva svećenika za našu najvažniju župu u unutrašnjosti, u Nišu….Molim Vasa, mnogopoštovani oče Provincijale da…priskočite u pomoć, barem za koju godinu (najmanje dvije ili tri!)!“ Definitorij Provincije, na sastanku u Sarajevu od 5. do 7. listopada 1983. godine odlučuje da Franjevačka provincija Bosna Srebrena, na traženje beogradskog nadbiskupa, preuzme župu u Nišu, te predlaže fra Iliju Piplicu za župnika. Župa je preuzeta „ad experimentum“ do daljega. Tako su frnjevci nakon 43  godine ponovno prisutni u Nišu. U župi su djelovale i časne sestre franjevke Slovenske provincije. Fra Ilija Piplica bio je župnikom sve do 13. rujna 1991. Godine kada napušta župu zbog bolesti. Pastoralno vodstvo župe predano je ponovno brizi beogradske nadbiskupije.

Za novog župnika imenovan je vlč. Antun Pećar koji prvi put slavi sv. misu 16. rujna 1991. godine u župskoj crkvi Presvetog srca Isusova.

Plac za ovu crkvu kupljen je jos za vreme Turaka. Sredstva je priskrbio prizrenski nadbiskup, Bugareli. Turci nisu dozvoljavali izgradnju katoličke crkve u Nišu. Sagradjena je tek posle oslobodjenja Niša od Turaka, i to poslije izgradnje željezničke pruge Beograd – Niš, 1884. godine, kada je u gradu bilo preko 200 stalno nastanjenih katolika. Dolaskom u Niš, 1885. godine, drugog katoličkog svećenka, Willibalda Czocka, izgradjena je prva “katolička crkvica, stan i škola” u varoši. Skoro četiri decenije kasnije, 1925. crkva je obnovljena i proširena, a uz nju je izgradjen i toranj. Nešto kasnije, 1934. godine, katoličkoj crkvi u Jug Bogdanovoj ulici dozidan je sprat. Projekat dogradnje izgradio je niški arhitekta, Julijan Djupon.

Godine 1992. za vrijeme župnikovanja vlč. Antuna Pećara na sjednici župskog vijeća uz prisustvo beogradskog nadbiskupa Franca Perke dogovoreno je da se gradi nova i veća crkva. Za arhitekta predložen je g. Zoran Marković. I krenulo se u izgradnju. Požrtvovnošću vlč. Antuna uz razne donacije sa strane izgrađena je crkva i novi župski stan.

Franjevci Bosne Srebrene dolaze ponovno 2007. godine. Naime, 21. listopada 2007. godine pod sv. misom u 10.00 sati, postavljen je za župnika crkve Presvetog srca Isusova u Nišu, fra Niko Josić. Intronizaciju je obavio sam beogradski nadbiskup msgr. Stanislav Hočevar, uz prisustvo generalnog vikara fra Leopolda Rochmesa kao izaslanika Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Isto tako postavljen je i za kapelana župe fra Kristijan Montina koji će svoju službu obavljati do siječnja 2008. godine.

Župa u Nišu je prostorno velika, zauzima gotovo čitavu južnu Srbiju od Aleksinca pa do granica sa Makedonijom, Kosovom i Bugarskom. Trenutno se pastoralno djeluje i u dvije filijale: Leskovac i Pirot. Župa broji negdje oko 700 vjernika koji su raspršeni na ovom velikom području. Najveća koncentracija vjernika je u Nišu. Katolici su na ovom području u manjini jer se župa nalazi na dvije pravoslavne eparhije: Niška i Vranjska! Katolicitet ove zajednice najbolje se vidi u nacionalnoj različitosti, u mješovitim brakovima i kulturnim osobinama. U župi su prisutni Hrvati, Slovenci, Mađari, Poljaci, Albanci, Srbi, Romi, Talijani i dr. Svako pridonosi svojim držanjem ovom bogatom mozaiku župe.