KATOLIČKA CRKVA – BEOGRADSKA NADBISKUPIJA

bg1_rgbBeogradska nadbiskupija prostire se na oko 50.000 km2, pokriva središnji dio Srbije od Beograda do Makedonije i Kosova, i na tome području živi oko 15.000 katolika s kojima su svećenici u redovitom kontaktu. No, teško je odrediti njihov stvaran broj, ali ih najvjerojatnije ima duplo više, dakle oko 30.000. Najveći postotak su Hrvati, ali velikim dijelom u nacionalno-religiozno mješovitim brakovima. Katolički vjernici Beogradske nadbiskupije pripadaju 24-orim nacionalnostima. U 17 župa, djeluje 24 biskupijska i redovnička svećenika, od kojih su polovica Hrvati iz Hrvatske i Bosnei Hercegovine, ostali su Slovenci, te po jedan Ukrajinac, Slovak, Poljak i Makedonac, a nadbiskupija ima i tri svećenika koji su po nacionalnosti Srbi. Uz biskupijske svećenike trojica njih su isusovci, četiri franjevca, dva lazarista. Biskupija ima i jednog bogoslova koji je na studiju u Rimu. Redovnica koje djeluju u nadbiskupiji je 29.

Katolička Crkva u Srbiji uz svoje redovito pastoralno poslanje ima i posebnu ulogu mosta između crkvenog Istoka i Zapada, tj. pravoslavlja i katoličanstva. To je područje ekumenskih i širih međuvjerskih odnosa jer su ondje prisutne uz većinsku Srpsku Pravoslavnu Crkvu i kršćanske zajednice protestantske baštine, kao i muslimani i židovi. Njezina uloga prelazi čak i te strogo crkvene okvire, jer je Katolička Crkva također spona na području širih civilizacijskih i kulturoloških procesa.

Što se tiče pastorala katoličkih vjernika na njihovu materinskom jeziku, za razliku od drugih biskupija u Srbiji i Crnoj Gori, kao u Vojvodini i na Kosovu, gdje su nacionalne i vjerske skupine prilično jake i relativno homogene, u Beogradskoj nadbiskupiji sve su zajednice jako mješovite. To predstavlja objektivan problem o kojemu se već gotovo dvije godine raspravlja na svećeničkom vijeću. Naime, kako sačuvati nacionalni i kulturni identitet svih katoličkih etničkih skupina na tom prostoru u dijalogu s većinskim življem. Još uvijek se traže najbolja konkretna rješenja, jer riječ je o 24 nacionalnosti. No, budući da su u najvećem postotku hrvatski vjernici, u crkvama je sve na hrvatskom jeziku, osim u Beogradu gdje se jedna misa služi na mađarskom i jedna na slovenskom. Također za strane diplomate služe se mise i na engleskom, talijanskom, njemačkom i latinskom jeziku. Osnovni je princip da se u jezičnom smislu nikome ništa ne nameće, pa tako u mjesečniku Beogradske nadbiskupije »Blagovijest« svatko piše na svome jeziku. U toj nacionalnoj raznolikosti ogleda se i katolicitet Crkve, a to je i bogatstvo Beogradske nadbiskupije, to zajedništvo u različitosti.